U Petrovoj službi teme papinskog primata i nezabludivosti trajna su questio disputata teologa, povjesničara i drugih znanstvenika. Svi komentiraju, polemiziraju, prosvjeduju, želeći njegovu perfomaciju, reformaciju ili čak negaciju. Pitanje papinskog primata ujedinjavalo je u napadima i mržnji najveće neprijatelje. Neprijatelji rimskog primata i pape postajali su međusobno prijatelji. Svoje negativno jedinstvo nekatoličke su zajednice najsnažnije i najjasnije, najodlučnije i najproblematičnije izražavale na pitanju primata Rimskog prvosvećenika. Tako je to bilo jučer. A kako je danas? Na to pitanje traži se odgovor u ovom radu. Autor postavlja tezu da se dogodila silna teološka promjena, koja doduše još nije izbrisala sve nesporazume, ali koja zasigurno otvara nova vrata novom duhu teološkog dijaloga o kontroverznim temama. Autor gleda prekretnicu ove promjene pogleda (mutatio visuum) kod anglikanskih i protestantskih teologa od Drugoga vatikanskog sabora. Među protestantskim zajednicama ističe evangeličke, luteranske i reformirane teologe i njihove interpretacije nekadašnjih kontroverzi i sadašnjih vizija i prijedloga za budućnost.