U ovom radu, a na temelju zapisa u strucnim casopisima, monografijama i knjigama, prikazujemo razvitak zadarskog zdravstva u razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do danas (1945. – 2008.). Reorganizacija zdravstvene službe iz ratnih na minimalne mirnodopske uvjete rada pocela je stvaranjem stacionara u Bokanjcu 1944. i otvaranjem bolnice 1945. godine. Nova organizacija na pružanju zdravstvene zaštite sastojala se u uspostavljanju zdravstvenih stanica i ambulanti, organizaciji ljekarnicke djelatnosti, održavanju zdravstvenih tecajeva. Otvaranjem Gradsko-kotarske poliklinike 1948. ujedinjena je izvanbolnicka zdravstvena djelatnost, a otvaranjem Doma zdravlja 1952. godine ujedinjena je kurativna i preventivna izvanbolnicka djelatnost. Medicinski centar u Zadru, kao institucionalizirani oblik integralne zdravstvene zaštite, formiran je 1962. godine. Duševna bolnica u Zemuniku, kao Psihijatrijski odjel Zadarske bolnice, otvorena je 1949., a Psihijatrijska bolnica Ugljan, kao azil za duševne bolesnike, 1955. godine. Djelatnost opskrbe lijekovima provodi Ljekarna Zadar od 1962. godine Zavod za zaštitu zdravlja, kao ustanova za potpunu i cjelovitu preventivnu i socijalno-medicinsku zdravstvenu zaštitu, formiran je 1984. godine. Medicinski centar Zadar razdvojen je 1993. godine na Opcu bolnicu i Dom zdravlja. Strucna knjižnica Opce bolnice Zadar, strucni casopis Medica Jadertina, Znanstvena jedinica i Hrvatski lijecnicki zbor – podružnica Zadar omogucili su uvjete za strucni i znanstveni rad zdravstvenih djelatnika. Tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.) zdravstvenu skrb ranjenicima i bolesnicima pružali su djelatnici u Opcoj bolnici, gradskim i terenskim ambulantama i zdravstveni djelatnici angažirani u pokretnim medicinskim ekipama ukljucenim u borbene postrojbe Zbora narodne garde, Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova. U razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do danas zadarsko zdravstvo je u stalnom usponu u stvaranju strucnih i znanstvenih kadrova i tehnickoj opremljenosti.