Parasomnija je poremećaj spavanja s visokom prevalencijom u općoj populaciji. Bez obzira na to što je parasomnija većinom benigne naravi, najčešće predstavlja vrlo neugodan i nepoželjan fenomen u spavanju u djece i odraslih, snižava kvalitetu života, a može biti krivo protumačena i liječena kao epilepsija. Diferencijalna dijagnostika je posebice izazovna u osoba s napadajima s predominantnim kompleksnim motoričkim ponašanjem koji nastaju tijekom hipermotorne epilepsije s noćnim napadajima, kada može dovesti do nepotrebnih i skupih pretraga te neuspješnog liječenja. Koegzistencija parasomnije i epilepsije u istoj obitelji i/ili u iste osobe upućuje na zajedničke neurofiziološke temelje. U ovom preglednom radu opisane su kliničke i neurofiziološke osobitosti najčešćih parasomnija, genetske osnove te pouzdani elementi u diferencijalnoj dijagnostici parasomnija i noćnih epileptičkih napadaja. Prikazana je dijagnostička vrijednost anamnestičkih podataka, video EEG polisomnografije i dijagnostičkih skala. U djece s epilepsijom i parasomnijama, pogotovo u djece koja imaju noćne napadaje, ne smije se zanemariti postojanje dnevne pospanosti i poteškoća spavanja. Svaku osobu s epilepsijom i s dnevnom pospanošću ili sumnjom i na neepileptogene noćne događaje treba poslati na cjelonoćnu polisomnografiju. Liječenje komorbiditeta koji pogoršavanju spavanje u osoba s epilepsijom i kronofarmakologija epilepsije osiguravaju bolji uspjeh liječenja epilepsije. Pravovremeno prepoznavanje postojanja parasomnije omogućava pravilnu procjenu njezinoga zdravstvenog značenja za osobu i utjecaja na kvalitetu života. Uvođenje medicine spavanja u kurikulume diplomskog i poslijediplomskog obrazovanja omogućava adekvatno obrazovanje zdravstvenih radnika i stjecanje potrebnih vještina za rad u specijaliziranim laboratorijima i odjelima za poremećaje spavanja.