U prvom dijelu opisuje se doprinos kršćanstva razvoju zdravstvene skrbi u srednjem vijeku. Tada su se samostani brinuli o bolesnicima, hodočasnicima i putnicima. U drugom dijelu navode se o neki podaci iz crkvene povijesti Rijeke vezani uz postojanje zdravstvenih ustanova. Zdravstvene prilike potiču otvaranje hospitala u Ulici sv. Sebastijana. Pored župne crkve Uznesenja Mariujina (Assunte) djeluje sklonište Duha Svetoga, čije je ime riječka bolnica zadržala do 1945. godine. Zapaženu ulogu imaju riječke bratovštine sv. Marije, sv. Mihovila, sv. Vida i sv. Ivana. Njihovi članovi pomažu se međusobno, a brinu se i o nemoćnim i bolesnim građanima. Riječki lazareti u Mandraću i Martinšćici imaju kapele i organiziranu vjersku skrb. Prvi riječki biskup Isidoro Sain uspostavio je 1. siječnja 1928. bolnički vikarijat Svetoga Josipa u gradskoj bolnici. Riječko je zdravstvo posebno vezano uz sestre milosrdnice. U Rijeku su stigle 1858. i djeluju u raznim zdravstvenim ustanovama do današnjih dana