Među brojnim proučavateljima života i djela Julija Klovića (1498. – 1578.) posebno mjesto pripada Ivanu Golubu. Naime, osim što je o Kloviću objavio desetak znanstvenih radova, Golub je glasovitom hrvatskom renesansnom sitnoslikaru posvetio i otprilike jednak broj književnih i sličnih zapisa. Nakon analize i interpretacije Golubovih znanstvenih i književnih radova posvećenih Kloviću, dolazi se do zaključka da Klović Golubu ne predstavlja samo znanstvenu temu, nego i umjetničku, a moglo bi se reći, i životnu inspiraciju, i to prije svega kao našijenac u Vječnom Gradu s kojim se može poistovjetiti, odnosno kao Hrvat koji je (umjetnički) djelovao izvan nacionalnih granica. Osim toga, sličnosti između Goluba i Klovića mogu se prepoznati i u tematiziranju religioznih motiva i težnji prema izražajnom minimalizmu, odnosno općenito prema interesu za tzv. male stvari.