U sjeni brojnih radova koji istražuju povijest Senja u 20. stoljeću stoji činjenica da je razdoblje Prvog svjetskog rata ostala relativno zanemarena i slabo obrađena tema koja još nije u dovoljnoj mjeri zaplijenila svjetlo historiografskog zanimanja. Nepostojanje lokalne arhivske građe i nedovoljno proučeni i objavljeni drugi izvori ističu se kao temeljni problemi s kojima se istraživač ovog razdoblja susreće. Međutim, iako su ratovi kao neizostavan dio povijesti kontinuirano dokumentirani u povijesnim vrelima, dio važnih informacija koji nije zapisan na papiru ostao je pohranjen u materijalnim tragovima čija pravilna interpretacija kroz diskurs relevantnih teorijskih okvira može ponuditi važan doprinos u analizi i rekonstrukciji različitih aspekata rata i ratovanja. Suvremena arheološka disciplina koja je fokusirana na proučavanje materijalnih ostataka proizašlih iz nekog sukoba razvijajući nove metode istraživanja koje omogućuju bolje razumijevanje ratnih događanja naziva se "arheologija sukoba" (conflict archaeology). Važan dio fokusa arheologije sukoba predstavljaju ostatci fortifikacija čija pojava nije isključivo vezana uz bojna polja. U radu se predstavlja dosad nepoznat segment senjske vojne baštine koji se odnosi na rovove koje je austrougarska vojska tijekom Prvog svjetskog rata sagradila u Parku senjskih književnika, na predjelu sv. Ambroz i oko tenis-igrališta na brdu Nehaj. Na temelju terenske prospekcije, obrade pisanih podataka i razmatranja sličnih primjera raspravlja se o povijesnom, prostornom i kronološkom kontekstu nastanka fortifikacija, a na primjeru rova u Parku senjskih književnika evaluira se njegova kulturno-povijesna važnost kao posljednjeg i izvrsno sačuvanog primjera ratne arhitekture Prvog svjetskog rata u Senju. Slijedom toga, naglašava se potreba očuvanja i zaštite objekta te otvara dijalog o mogućnostima i zahtjevima njegove obnove i valorizacije.