Autor u četiri dijela nastoji promišljati o etičkoj dimenziji »genija žene«, posebno o njegovoj važnosti za današnje suvremeno društvo. Društvo koje je pod snažnim utjecajem etičkog individualizma i relativizma, konzumerističke i hedonističke kulture, u realnoj je opasnosti izgubiti iz vida ono najbitnije, a to je sam čovjek. U prvom dijelu autor se kritički osvrće na povijesno marginalni društveni položaj žene. Uspoređujući ga s današnjim društvenim položajem koji je mnogo bolji u odnosu na prošlost (ali ne dovoljno), autor ističe kako se još uvijek osjeća snažna potreba rehabilitacije žene u društvu, odnosno potreba većeg vrednovanja ženine specifičnosti i vlastitosti. Žena, kako donosi autor u drugom dijelu, preko svojih vlastitosti utemeljenih na njezinu specifičnom ženskom »geniju«, može uvelike pridonijeti potrebnoj društveno-etičkoj obnovi. U tom kontekstu autor u trećem i četvrtom dijelu analitičko-sintetičkom metodom, oslanjajući se ponajviše na tekstove Ivana Pavla II, a dijelom i Benedikta XVI., specificira u čemu se sastoji društveno-etički značaj »genija žene« i koje su njegove temeljne karakteristike.