Uvod: Etnička sakaćenja imaju antropološko značenje, kako u suvremenom tako i u nekadašnjem ljudskom ponašanju, ovisno o geografskim, religioznim i kulturnim čimbenicima koji znatno mogu pomoći forenzičnom stomatologu u postupku izrade dentalnog profila. Sakaćenje zuba i ukrasi na njima bili su, i još uvijek jesu, uobičajeni među mnogim etničkim skupinama i kulturama. Kroz povijest ljudskoga roda zdravlje zuba bilo je simbol mladosti, ljepote i snage, ali može imati i druga značenja. Sakaćenje zuba obilježje je mnogih nestalih kultura i prakticiralo se uglavnom tijekom religijskih rituala, u estetske svrhe i kao simbol pripadnosti određenoj socijalnoj skupini. No slični običaji i danas su uobičajeni u nekim područjima diljem svijeta. Materijali i metode: Članak je zapravo sustavni pregled literature o ritualnom sakaćenju zuba iz ranih 1960-ih, a uključeni su i podatci s PubMeda, Scopusa i Google Scolara. Istaraživanje je namjerno ograničeno na ritualno sakaćenje koje se može definirati kao bilo koje nepovratno narušavanje integriteta ljudskoga organizma učinjeno u ritualne svrhe i bez namjere liječenja. Zato su isključeni svi slučajevi pojedinačnih ili višestrukih samovađenja zuba učinjenih iz psihotičnih razloga te oralno sakaćenje djece jer se takva praksa u nekim etničkim skupinama smatra terapijskom. Zaključak: Spoznaje o promjenama na zubima nakon oralnoga sakaćenja važne su pri identifikaciji živih ili umrlih osoba, ili čak ljudskih ostataka jer odaju odgovarajuće informacije o etničkom i kulturološkom podrijetlu subjekta. U ovom članku navedena su i neka medicinskopravna stajališta o sakaćenju zuba, a namijenjena su doktorima dentalne medicine.