Nakana ovog članka je promišljati kršćansku vjeru i djetinji duh. U prvomu dijelu članka donosi se analiza djetinjeg duha s teološkoga gledišta. Značajke su djetinjega duha ovisnost, zajedništvo, obdare- nost, igra, drukčije poimanje vremena, povjerenje u dobrotu, ljubav. U drugomu dijelu pokazuje se da te dimenzije djetinjega duha ostva- ruje Isus Krist. Štoviše, u njemu se sam Bog objavljuje kao dijete, kao Bog u kojemu od vječnosti postoji dijete, Sin. Isus Krist je dijete Bož- je, Sin Božji koji čovjeka potiče na obraćenje, a to obraćenje podrazu- mijeva djetinji, sinovski odnos prema Bogu. U trećemu, zaključnom dijelu progovara se o vjernicima kao Božjoj djeci, kao onima koji svo- ju zrelost ostvaruju upravo po djetinjem duhu, djetinjim, sinovskim odnosom prema Bogu Ocu. U vremenu krize djetinjeg duha kršćan- stvo ima ulogu ponovno otkrivati i širiti djetinji duh, duh Isusa Krista.