Autorica je proučavala rad dramskih amaterskih društava u Zadru i okolici u prvom desetljeću nakon Drugoga svjetskog rata. U prvom dijelu rada proučavala je dopise koji su slali učitelji jer se trebalo skupiti podatke za pisanje almanaha o kulturno-prosvjetnom radu u Hrvatskoj od 1939.-1949. Od kopnenog dijela zadarske okolice posebno obrađuje kulturna događanja u Ninu i Posedarju, a od otočnog dijela zadarske okolice Preko, najveće mjesto na otoku Ugljanu, i Sali, također najveće mjesto na Dugom otoku. U drugom dijelu rada istražuje kulturno-prosvjetni rad u Zadru i okolici u kontekstu hrvatskog dramskog amaterizma. Nakon Drugoga svjetskog rata trebalo je stvoriti novog čovjeka pa se poticao dramski amaterizam jer su se aktivnim radom na predstavi najbolje učili sadržaji koje su vlasti propisivale. Dramski amaterizam podržavale su službene vlasti pa su izdavali udžbenike, a počeo je izlaziti i poseban časopis. Osnovali su Savez kulturnih društava kako bi mogli kontrolirati rad dramskih amatera, predlagati repertoar i pomagati ih materijalno, ali i stručnim savjetima te organizirati različite tečajeve za voditelje dramskih grupa. Prosvjetni odsjeci Kotarskih i Gradskih narodnih odbora bili su dužni voditi evidenciju o radu dramskih amaterskih grupa. Zabilježeno je vrlo aktivno kulturno-prosvjetno djelovanje za mjesta Nin, Preko, Biograd, Sali i Benkovac, ali za manja mjesta. U posebnom poglavlju autorica govori o dramskom amaterizmu u samom gradu Zadru koji nije imao kulturni kontinuitet zbog talijanske okupacije. Izdvaja RKUD „Petar Zoranić“, a potom istražuje rad dramskih grupa koje su se osnivale uz tvornice i srednje škole. U posljednjem poglavlju govori samo o smotrama dramskih amatera koje su se događale u Zadru, ali i u većim centrima zadarske okolice.