Karcinom vrata maternice drugi je najčešći karcinom u žena u svijetu. Najveća incidencija ove bolesti u nerazvijenim je zemljama jugozapadne Afrike, Južne Amerike i jugoistočne Azije. U Europi najveća incidencija ove bolesti je u zemljama istočne Europe. Hrvatska ima nižu incidenciju ove bolesti od mnogih država srednje i jugoistočne Europe. Karcinom vrata maternice bolest je mlađih žena. Veliko istraživanje International Agency for Research on Cancer (IARC) iz 1995. godine otkrilo je u 99,7% svih karcinoma vrata maternice genom humanog papilomavirusa (HPV). Genitalni sojevi HPV-a podijeljeni su u tri skupine: sojevi visokog onkogenog rizika, mogući karcinogeni sojevi i sojevi niskog onkogenog rizika. Sojevi 16 i 18 odgovorni su za oko 70% karcinoma cerviksa podrijetla pločastih stanica i oko 86% adenokarcinoma vrata maternice. Infekcija HPV-om danas je najčešća spolno prenosiva bolest. 90–95% slučajeva infekcija HPV-om prolazi spontano. Za razvoj preinvazivnih lezija vrata maternice (CIN – cervikalna intraepitelna neoplazija) i potom karcinoma potrebna je trajna infekcija visokoonkogenim sojevima HPV-a. Pretpostavka je da od trajne infekcije HPV-om do invazivnog karcinoma vrata maternice treba proći 7–10 godina, što ostavlja dovoljno vremena za prevenciju. Teoretski karcinom vrata maternice bolest je od koje ni jedna žena ne bi smjela oboljeti, a kamoli umrijeti. Ipak incidencija ove bolesti “stabilna” je. Razlog tomu je oportunistički program probira u Hrvatskoj. Na PAPA-obrisak uglavnom dolaze uvijek iste žene individualnom inicijativom. Stoga se nameće potreba organiziranog programa probira. Prošle godine u mnogim zemljama registrirano je cjepivo protiv HPV-a. Organizaciju nacionalnih imunizacijskih programa moguće je aplicirati samo u zemljama s dobro organiziranim programima sekundarne prevencije i u zemljama koje to mogu platiti.