Posljednjih dvadeset godina hrvatsko je društvo prošlo kroz duboku preobrazbu od tradicionalnoga katoličkog društva do sekularnog društva, kakvog ga priznaju moderne europske države na početku XXI. stoljeća. Poput čitavoga društva, tako su i tradicionalni brak i obitelj u opasnosti da budu preoblikovani na način koji ne priznaje tradicionalno društvo i Katolička crkva. U ovom se članku razlaže perspektiva dvaju tradicionalnih instituta obiteljskoga prava – roditeljska skrb i posvojenje u kontekstu Zakona o životnom partnerstvu osoba istoga spola. Osim navedenoga, u članku se analiziraju uočene pravne praznine u hrvatskom obiteljskom pravnom sustavu, dok se s druge strane promišlja o izazovima katoličkog morala i etike u susretu s institutima braka i obitelji, kao i o posljedicama mogućeg odbacivanja tradicionalnog poimanja braka i obitelji te mogućeg proširenja pravnog okvira instituta roditeljske skrbi i posvojenja.