Kada efektivnost rada u javnom sektoru počne da stagnira ili da opada, nameće se logično pitanje „Zašto se to događa?“. Odgovor se nalazi, prije svega, u činjenici da se sa razvojem broja uposlenika u javnom sektoru i sa nastalim društvenim promjenama nije usporedo tekao i proces za unapređenje sistema upravljanja ljudskim resursima, te sistema motivacije u okviru istog. Uzrok određenog ponašanja čovjeka jesu unutarnji psihološki pokretači koji ga tjeraju na neku aktivnost, pa učinak nekog pojedinca ne ovisi samo o njegovoj sposobnosti već i o motivaciji. Zadatak i obveza menadžera je da shvate ljudsku složenost i osobnost, motivacijske teorije te da u zavisnosti od specifičnih okolnosti u kojima javni sektor djeluje izabere i primjeni materijalne i nematerijalne motivacijske tehnike. Cilj rada je istražiti postajanje i karakteristiku veze motivacije i učinkovitosti pružanja usluga u javnom sektoru s posebnim osvrtom na povezanost sustava kontrole i stimuliranja zaposlenih s učinkovitosti pružanja usluga.