Iako su rijeke prirodno dinamični sustavi skloni promjenama, smatra se da je u posljednjem stoljeću antropogeni utjecaj na rijeke postao toliko snažan da je uzrokovao dosad nezabilježen intenzitet geomorfoloških promjena korita i naplavnih ravnica. Budući da te promjene nerijetko rezultiraju degradacijom ekoloških uvjeta, ali i povećanim rizicima od poplava, u posljednjih dvadesetak godina dolazi do promjena u pristupu upravljanju rijekama. Sve veći naglasak daje se holističkom pristupu i razumijevanju procesa u riječnom sustavu, za koji su studije geomorfoloških promjena tekućica vrlo važan izvor informacija. Cilj je ovoga preglednog rada prikazati osnovne metode u istraživanju geomorfoloških promjena tekućica, uključujući prostorno-hijerarhijsku delineaciju riječnoga sustava, izvore podataka te najčešće analizirana geomorfološka obilježja i čimbenike promjena. Rezultati dosadašnjih istraživanja prikazani su za analizirane radove koji se bave razdobljem od posljednjih 150 godina. Najvažnije geomorfološke promjene uključuju sužavanje i usijecanje korita te smanjenje složenosti fluvijalnih oblika i procesa zbog kanaliziranja i izgradnje velikoga broja poprečnih građevina koje sprečavaju slobodan protok vode i prijenos sedimenta. Objašnjavanje složenih, kumulativnih utjecaja i predviđanje budućih promjena glavni su izazovi u istraživanjima, a vezani su uz kompleksnost riječnoga sustava, odnosno velik broj čimbenika promjena, veza i interakcija u riječnom sustavu, te nelinearnost geomorfološkoga razvoja tekućica.