Rad je posvećen usponu zanaglasnica iz infinitivnih dopuna u suvremenome hrvatskom jeziku. Autori u obzir uzimaju postojeća teorijska i empirijska istraživanja o usponu zanaglasnica u češkome i bosanskome/hrvatskome/srpskome te zapažanja da u nekim jezicima postoji veza između uspona zanaglasnica i razlike u registrima. U radu se donose odgovori na sljedeća dva istraživačka pitanja: „Postoji li razlika u usponu zanaglasnica iz infinitivne dopune u hrvatskome jeziku između rečenica s glavnim glagolima podizanja i kontrole? Je li uspon zanaglasnica jednako čest u hrvatskome standardnom jeziku i u njegovu razgovornom varijetetu ako se tip glavnoga glagola (podizanje – kontrola) kao čimbenik drži konstantnim?" Istraživanje se temelji na podatcima za dva tipa glavnih predikata: a) podizanje (8 različitih glagola) i b) subjektna kontrola (8 nerefleksivnih + 8 refleksivnih glagola). Analiza se temelji na podatcima iz potkorpusa Forum Hrvatskoga mrežnog korpusa (hrWaC v2.2), Hrvatske jezične riznice i Hrvatskoga nacionalnog korpusa. Na temelju analizirane građe zaključujemo kako na uspon zanaglasnica utječe i razlika među glavnim glagolima (podizanje – kontrola) i varijacija u registru (hrvatski standardni jezik ili razgovorni varijetet).