U okviru teorije narativne persuazije nastoji se istraživanjima publike ustanoviti koji čimbenici, proizišli iz određenih odlika fikcionalne priče, osnažuju potencijal utjecaja te priče na vjerovanja, stavove ili postupke (njezin „persuazivni potencijal“). Političke serije „kvalitetne televizije“ postaju sve značajniji sukreator političke kulture pa nam je namjera bila u okviru teorije narativne persuazije ispitati persuazivni potencijal ove skupine serija. Cilj istraživanja bio je analizirati istaknutosti i povezanosti pet persuazivnih čimbenika koji nisu do sada zajedno promatrani u istraživanjima persuazije putem serija. To su: percipirani realizam, identifikacija, emocionalna uključenost, evaluacija priče i zainteresiranost (do sada slabije istraživana). U Hrvatskoj smo proveli kvantitativno anketno istraživanje metodom grude snijega. Kao stimulus poslužila nam je serija „Novine“. Od ukupno 522 ispitanika, 309 ispitanika je gledalo „Novine“ i sudjelovalo u glavnom istraživanju persuazivnih čimbenika. Ostale smo sudionike, u cilju pomoćnog istraživanja, ispitivali o razlozima negledanja serije. Rezultati glavnog istraživanja pokazuju izraženost svih persuazivnih čimbenika te snažne i umjerene pozitivne povezanosti među njima. Time ukazuju na visoko izražen persuazivni potencijal političkih serija „kvalitetne televizije“. Istraživanje je proširilo ranije uvide o istaknutosti i povezanosti elementa zainteresiranosti za priču i elementa pozitivne evaluacije priče. Interes za priču i njezina evaluacija snažno su međusobno pozitivno povezani i duboko afektivne prirode. Rezultati sugeriraju i da su gledateljeva zainteresiranost za priču i pozitivan dojam o njoj usko pozitivno povezani s drugim persuazivnim čimbenicima. Vezano za njihovu povezanost s percipiranim realizmom priče, uočena je nešto slabija povezanost s vanjskim nego s unutarnjim realizmom. Narativne strategije i dramaturška snaga same serije stoga će biti od nešto veće važnosti za njihovo osnaživanje, nego li prepoznavanje činjenične vanjske sličnosti sa stvarnim svijetom. Manje od polovice ispitanika „Novine“ je pratilo isključivo tijekom emitiranja na linearnoj televiziji. To sugerira da rejtinzi linearnih emitiranja ne odražavaju masovnost prijema serije u Hrvatskoj. Within narrative persuasion theory, audience research seeks to establish which factors, derived from certain elements of a fictional story, strengthen the potential influence of that story on beliefs, attitudes, or behaviours (its ‘persuasive potential’). Quality TV political series are becoming an increasingly important co-creator of political culture. Therefore, we intended to examine the persuasive potential of this type of TV series within the narrative persuasion theory. The research aimed to analyse the prominence and correlation of five persuasive factors that have not been observed together in TV series persuasion research yet. These factors are perceived realism, identification, emotional involvement, story evaluation, and interest (less researched thus far). We conducted a quantitative survey based on snowball sampling in Croatia. The stimulus was the TV series The Paper. Out of 522 respondents, 309 respondents watched The Paper and participated in the main study of persuasive factors. For additional study, we asked other participants about their reasons for not watching the series. The results of the main study suggest the prominence of all persuasive factors as well as strong and moderate positive correlations between them. They thus point to the highly pronounced persuasive potential of Quality TV political series. The research expanded earlier insights on the prominence and correlations of the interest factor and positive evaluation factor. Interest and evaluation are exceptionally mutually positively correlated and deeply affective. Furthermore, the results suggest that the viewers’ interest and positive evaluation of the story are closely and positively correlated to other persuasive elements. Regarding correlations of the factors with the story’s perceived realism, the correlations with external realism are weaker than those with internal realism. Therefore, the series’ narrative strategies and inner strength will be somewhat more important for their empowerment than recognising the factual similarity with the outside world. Less than half of the respondents watched The Paper weekly on linear TV, which suggests that linear TV ratings do not reflect the total reception of The Paper in Croatia.