Nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa postalo je jasno kako je postpotresna gradnja i obnova stanova i zgrada ključna tema u zagrebačkom i prostoru središnje Hrvatske. U procesu planiranja postpotresne sanacije i obnove, među ostalim, ističe se uključenost stanovnika kao jedan od ključnih faktora njegove uspješnosti. Tom je namjerom vođeno i ovo istraživanje, koje je provedeno kvalitativnom metodom polustrukturiranih intervjua na uzorku vlasnika stanova i predstavnika suvlasnika u zagrebačkom Donjem gradu (N = 27). U radu se iznose mišljenja sugovornika o vrsti oštećenja te problemima s kojima su se susreli vezano uz učinkovitost rada gradskih i državnih institucija. Istraživanje nadalje ukazuje na probleme na razini funkcioniranja samih zgrada, koji uključuju nedostatnu visinu zajedničke pričuve te (ne)zadovoljstvo radom predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrada. Rezultati pokazuju kako sanacija zgrada teče sporo te da proces obnove nije u skladu s očekivanjima sugovornika, odnosno da će se u procesu obnove stanari, unatoč subvencijama i donesenom Zakonu o obnovi te mogućnostima sufinanciranja, trebati značajnije osloniti na vlastite financije. Po pitanju cjelovite obnove gradskog središta nakon potresa, stanovnici smatraju kako je obnovu središta grada potrebno planirati u smjeru zadržavanja postojećeg identiteta grada te uravnoteženog razvoja između staroga i novoga te stambenog i poslovnog izgleda grada. Očekuju također i obnovu koja će pridonijeti održivijem urbanom životu u središtu grada koji pridaje sve veću važnost potrebama građana i podizanju njihove kvalitete života kako ne bi došlo do sve radikalnijih procesa turistifikacije i apartmanizacije, odnosno procesa iseljavanja iz središta.