Čitaonički pokret, odnosno otvaranje hrvatskih čitaonica u Markgrofoviji Istri, polustoljetni je proces kojeg je nemoguće razumjeti izvan šireg konteksta nacionalne integracije. Društvena i politička emancipacija hrvatskog stanovništva prvo je zahvatila rubne dijelove pokrajine, Kastavštinu i otoke, dok su se unutrašnjost Poluotoka i zaleđe gradova na zapadnoj obali znatno sporije odvajali od utjecaja talijanskoga građanstva. Ipak, pisana riječ na vlastitom jeziku i onamo je prodirala već od sredine 19. stoljeća, prije svega poticana trudom i marom vodećeg preporoditelja istarskih Hrvata – Jurja Dobrile. Molitvenik Otče budi volja tvoja!, pastirska pisma, kalendar Istran i glasilo Naša sloga..., tiskovine na hrvatskom jeziku namijenjene slabo obrazovanom seoskom stanovništvu, obilježile su Dobrilino razdoblje i pretvorile se u jedan od stupova na kojima je oblikovana hrvatska nacija u Istri. Uz navedene primjere, potrebno je posebno naglasiti biskupovu suradnju sa zagrebačkim Društvom sv. Jeronima koja ukazuje na povezanost kulturnog uzdizanja i integracijskog procesa. Iako se, dakle, val pokretanja čitaonica razlio Istrom u desetljećima nakon Dobriline smrti, u ruralnim je krajevima već postojao neuklonjivi temelj oblikovan biskupovom preporodnom djelatnošću.