S obzirom na neodgovarajuće uvjete rada platformskih radnika, osobito onih od kojih se traži da uslugu izvrše na određenoj lokaciji i u određenom vremenu (engl. gig workers), pitanje njihove pravne zaštite u središtu je znanstvenog interesa, ali i interesa zakonodavaca, kako na nacionalnoj razini tako i na razini Europske unije. Primjeri iz prakse pokazuju kako je takve radnike potrebno zaštititi, među ostalim i od diskriminacije. U talijanskoj sudskoj praksi nalazimo slučaj neizravne diskriminacije platformskih radnika koji nam je poslužio kao povod za promišljanje o unaprjeđenju antidiskriminacijske zaštite takvih radnika. U radu se pojašnjava koncept neizravne diskriminacije i pojam platformskih radnika, te se, analizom spomenutog predmeta iz talijanske sudske prakse, upućuje na nužnost unaprjeđenja dizajniranja algoritama na koje se poslodavac oslanja pri odlučivanju o uvjetima rada (platformskih) radnika, radi sprječavanja diskriminacije.