Najopsežnije i sigurno najcitiranije djelo o povijesti »grada baroka«, epitet je kojim se nesumnjivo može opisati Povijest grada Varaždina renomiranog hrvatskog povjesničara Rudolfa Horvata (Koprivnica, 14. ožujka 1873. – Zagreb, 25. svibnja 1947.). Njegovim se tiskom namjeravalo dostojno obilježiti proslavu jubileja sedamstogodišnjice grada Varaždina (1909.) – ali nije; rukopis je tiskan 1993. godine. Godine 2017. navršilo se sedam desetljeća od piščeve smrti, a 2018. godine, 125 godina od njegova rođenja i četvrt stoljeća od tiskanja povjesnice. Na temelju podacima obilne arhivske građe u varaždinskom i zagrebačkom arhivu, upotpunjuje se slika o njezinom nastanku. Iz sačuvanih točaka sjednica gradske vlasti, dopisa gradonačelnika i Prosvjetnog odbora, korespondencije između gradske vlasti i Horvata iščitava se napor autora u provođenju opsežnog istraživanja povijesti grada Varaždina i obradi građe za sastavljanje buduće povjesnice, njegovoj viziji o njezinom sadržaju i ustrajnosti u isplati honorara koji je on neprestano smatrao primjerenim za svoj gotovo tridesetogodišnji rad. Također se iščitava napor njezinog naručitelja da primjerenu visinu honorara provjeri sa znanstvenim i nakladničkim institucijama, te je ugovori u skladu s tadašnjim lošim gospodarskim uvjetima. Naručitelj se o troškovima tiskanja buduće povjesnice raspitavao kod različitih tiskara unaprijed im poslavši predloške tiskanih historiografskih radova, pa tako i Horvatovog. U njezin nastanak uključivao je i mjerodavne osobe – zastupnike i ne-zastupnike grada Varaždina koji će na temelju svog stručnog iskustva i rada, putem triju višečlanih odbora donositi stručne zaključke o predanom rukopisu. Horvat je na njemu radio nepunih trideset godina. Zaključuje da je rukopis predao u dijelovima: u ožujku 1934., 1935., 1936., kolovozu 1938. i proljeće 1939. godine, izravno osobnim dolaskom u Varaždin ili posredstvom gradonačelnika Novakovića ili dragog mu prijatelja. Zaključuje se da je zamislio višedijelni sadržaj rukopisa: njegov I. dio, opća ili politička povijest tiskana je 1993. godine, a tematski II. dio sa zasebnim poglavljima ostao je neobjavljen; pod naslovom Dr. Rudolf Horvat: Kulturna povijest grada Varaždina, skupa s objavljenim prvim djelom, čuva se u Gradskom muzeju Varaždin. Želeći omogućiti Horvatu vrijeme za istraživanje i pisanje povjesnice, gradska vlast je uz pomoć tadašnjeg hrvatskog bana Pavla Raucha, piscu ishodila premještaj u tadašnji Zemaljski kraljevski arhiv u Zagrebu, kako bi tamo mogao istraživati sačuvanu arhivsku građu, a novčanom isplatom pripomogla njegova arhivska istraživanja u austrijskim i mađarskom arhivu i tisak studije Varaždin koncem 16. vijeka. U zagrebačkom arhivu Horvat je imao mogućnosti i vremena istraživati građu ne samo o povijesti Varaždina, nego i o povijesti drugih hrvatskih gradova, na temelju koje je također mogao raditi i na povjesnicama tih gradova. U tom se pogledu ističe i skroman doprinos varaždinskih gradskih zastupnika davne 1909. godine za hrvatsku historiografiju. U vezi s tim, s obzirom na to da je Horvat na rukopisu radio nepunih trideset godina i da ga je u dijelovima predao do 1939. godine, neminovno je uspoređivati rukopis i promatrati ga u kontekstu historiografskih radova nastalih tijekom 1930-ih godina.