Dosadašnja je historiografija stariju demografsku povijest Pakoštana (do početka 17. stoljeća) problematizirala na temelju tri arhivska vrela: ugovora o obnovi naselja iz 1597. te popisa glavara obitelji iz 1608. i 1610. godine. U njima su prepoznati doseljenici koji su obilježili novu etapu, moglo bi se reći i novi početak, pakoške povijesti, nakon gotovo četiri desetljeća demografskog prekida, uzrokovanog turskim pustošenjem na početku Ciparskog rata (1570.). Neodgovorenim je pak ostalo pitanje tko su bili žitelji Pakoštana prije 1570. godine. Odgovor ćemo ponuditi u ovom radu, posvećujući se ujedno revalorizaciji vijesti iz 1597., 1608. i 1610. godine. Uz to, posebno ćemo razmotriti slučaj jedne kriminalne istrage odnosno sudskog postupka protiv šestorice Pakoštanaca, kako zbog pregleda lokalne antroponimije tako, pa i više, zbog oslikavanja neizvjesne svakodnevice na mletačkoosmanskom pograničju koja je u promatranom razdoblju odlučujuće utjecala na demografske procese ne samo u Pakoštanima nego i na čitavom sjevernodalmatinskom priobalju.