U radu se iznose rezultati istraživanja fonologije mjesnoga govora Šišljavića, mjesta u istočnome karlovačkome Pokuplju. Riječ je o govoru koji pripada Ivšićevoj turopoljsko-posavskoj skupini tzv. revolucionarnih govora. Prozodija se, među ostalim, odlikuje metatonijom neoakuta u dugi silazni naglasak u zad- njem/jedinom i u većini nezadnjih slogova (tipovi letȋ, mlȃtim), retrakcijom (metataksom) ishodišnoga neocirkumfleksa (tip psekel) te retrakcijom kratkoga naglaska s ultime, pri čemu je kratka penultima naknadno produžena (tipovi vĩno, võda). Samoglasnički sustav karakterizira, u osnovi, jednačenje jata i šva te postojanje različitih odraza za ishodišno duge i naknadno produžene samoglasnike. Iz konsonantizma izdvajamo nekoliko specifičnosti: izostanak velara x, prisutnost palatalnoga spiranta ś te para afrikata č i ć. Izdvojene značajke povezuju ga s jedne strane s nizom kajkavskih govora širega pojasa južno od Zagreba, te s druge strane s obližnjim govorima plješivičko-ozaljskoga tipa sa sličnim (ili istim) konsonantskim obilježjima.