Mletački trgovački brod natovaren raznovrsnim teretom potonuo je kod otočića Gnalića krajem listopada ili početkom studenoga 1583. Brodski se teret sastojao od sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda namijenjenih carigradskome tržištu i sultanovome dvoru, što je višestruko potvrđeno arheološkim i povijesnim istraživanjima. Među gotovim proizvodima posebno se ističe velika količina staklenih predmeta podijeljenih u dvije glavne skupine: šuplje i ravno staklo. Prva skupina obuhvaća raznolike oblike stolnoga posuđa, spremnika za hranu i piće i staklenih perli, dok se u drugoj nalaze prozorska stakla i stakla za ogledala. Nakon službenoga otkrića nalazišta 1967. godine, organizirano je pet zaštitnih istraživačkih kampanja s ciljem pravovremenoga spašavanja najvrjednijih nalaza. Nakon 1973. aktivnosti zaštitne prirode kratkotrajno su obnovljene 1996., a sustavno istraživanje, primjereno značenju i stanju nalazišta, započelo je tek 2012. godine. Prve sistematizacije staklene građe izradili su Sofija Petricioli i Astone Gasparetto. U okviru međunarodnoga projekta The Heritage of the Serenissima 2004. godine Irena Lazar, Hugh Willmott i Caroline Jackson sustavno su obradili staklene nalaze. Tijekom istraživanja 2012. – 2020., usmjerenih poglavito na otkrivanje i dokumentiranje brodske konstrukcije, izvađene su tisuće ulomaka staklenih predmeta. Iako je u većini slučajeva riječ o primjercima stolnoga posuđa i ravnoga stakla, koji se u potpunosti uklapaju u do sada predloženu tipologiju staklenih nalaza iz brodskoga tereta, u nekim slučajevima primjećuju se i određene razlike. U radu su predstavljeni novi nalazi koji dopunjuju dosadašnje spoznaje ili ukazuju na mogućnost različite interpretacije ranijih nalaza. A Venetian merchant ship loaded with various cargo sank off the islet of Gnalić in late October or early November 1583. As confirmed by archaeological and historical research, the ship’s cargo consisted of raw materials, semi-finished and finished products, intended for the Constantinople market and the sultan’s court. Among the finished products, a large amount of glass objects stands out. It is divided into two main groups: hollow and flat glass. The first group includes various forms of tableware, food and beverage containers and glass beads, while the second group includes window panes and mirror glasses. After the official discovery of the site in 1967, five rescue research campaigns were organized with the aim of salvaging the most valuable finds. After 1973, rescue research was briefly renewed in 1996. The systematic research, appropriate to the significance and condition of the site, begun just in 2012. The first systematization of glass was made by Sofia Petricioli and Astone Gasparetto. In 2004, Irena Lazar, Hugh Willmott and Caroline Jackson systematically processed the glass finds, in the framework of the international project The Heritage of the Serenissima. During the 2012–2020 research, focused mainly on the detection and documentation of ship hull, thousands of fragments of glass objects were recovered. Although in most cases these are examples of tableware and flat glass, which completely fit into the hitherto proposed typology of glass finds from the ship’s cargo, in some cases certain differences were noticed. This paper presents new finds that supplement previous knowledge or indicate the possibility of different interpretation of previous finds.