Hrvatska je poznata po sjajnim uspjesima svojih sportašica i sportaša. No, takav uspjeh i sjajne rezultate ne prati odgovarajući pravni okvir. Ponajprije se tu misli na uređenje ugovornog odnosa profesionalnih sportašica i sportaša s klubovima. Unatoč činjenici da je u svim uređenim pravnim sustavima odavno prihvaćeno da profesionalni sportaši uživaju radnopravnu i socijalnopravnu zaštitu, Hrvatska ni novim Zakonom o sportu nije napravila taj toliko nužan iskorak. Štoviše, države EU-a praćene i podržane od strane Međunarodne organizacije rada te sportskih udruženja najviše razine poduzimaju korake kako radnopravnu i socijalnopravnu zaštitu proširiti i na sportaše iz pojedinačnih sportova, ne samo ekipnih. U radu se daje i komparativna analiza uređenja pojedinih država EU-a te analiza relevantnih odredbi Zakona o sportu.