Zakon grada Kastva (Kastavski statut) ulazi u skupinu pravnih tekstova, a oni su u hrvatskom srednjovjekovlju i ranom novovjekovlju pisani narodnim jezikom, bez (znatnijega) naslojavanja elemenata hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika (Damjanović 2008; Kuzmić 2009, 2011). Uz nužan metodološki oprez jer je riječ o pisanom tekstu koji se po određenim značajkama razlikuje od govornoga diskursa, pravni su tekstovi ipak relevantan izvor podataka za povijesnu dijalektologiju (Ivić 1955/1956; Frellesvig 1996; Lukežić 2005) pa će se u ovom radu značajke srednjovjekovnoga kastavskoga kronolekta ekscerpirati iz Margetićeva prijepisa Zakona grada Kastva od Leta 1400. te će se usporediti sa suvremenim kronolektom, prema podatcima iz stručne literature i vlastitih terenskih istraživanja. Analiza odabranih jezičnih varijabli pokazat će razlike i sličnosti među dvama kronolektima i utvrdit će se njihova stabilnost iz čega će se moći iščitati pravci jezičnoga razvoja kastavskoga govora te pridonijeti utvrđivanju kronologije jezičnih mijena.