Nacionalno-povijesne opere zbog svoje intencije da potaknu nacionalne osjećaje zahtijevaju, osim u libretu izrečenih patriotskih poruka te smještanja radnje u za pojedinu naciju važan povijesni trenutak, i odgovarajuću karakterizaciju likova. Pritom su glavnom junaku obično pripisane sve karakteristike koje su se željele prikazati karakterističnima za pojedinu naciju (a s obzirom na to da se u većini nacionalno-povijesnih opera radi o borbi protiv vanjskog neprijatelja to su hrabrost, borbenost, odlučnost i plemenitost) dok su ostali likovi naizgled oslikani plošnije. Međutim, pažljivijim iščitavanjem libreta uočava se kako su i pojedini drugi likovi a najčešće ženski likovi i glavni predstavnik antagonističke strane, bili oslikani podjednako pažljivo, iako su u njihovu slučaju neke emocije i poruke koje su trebali prenijeti bile tek implicirane. U ovom su tekstu analizirani pojedini aspekti ženskih likova u hrvatskim nacionalno-povijesnim operama Lisinskog, Zajca i Gotovca (borbenost, snaga karaktera, pitanje časti i tema majčinstva) kroz koje je prikazano na koji je način karakterizacija ženskih likova pridonijela nacionalnom naboju pojedine opere, na koje su načine njihovi postupci trebali pridonijeti širenju željene poruke te kako je kroz karakterizaciju ženskih likova na suptilan način dodan još jedan sloj osobina koje se željelo prikazati karakterističnima za Hrvate.