U ovom članku na temelju primarnih kvantitativnih i kvalitativnih podataka dobivenih anketnim istraživanjem i strukturiranim dubinskim intervjuima u fokus-grupama te sekundarnih statističkih podataka istražujemo namjere i motive mladih da migriraju iz Republike Hrvatske. Teorijski pristup oslanja se na Parsonsov i Mertonov funkcionalizam, fenomenologijsku sociologiju Shutza, Bergera i Luckmanna te Braudelovu koncepciju prostora u globalnom kapitalističkom sistemu. Metodologija tumačenja podataka temelji se na Luhmannovoj konstruktivističkoj epistemologiji kojoj je središnji postulat promatranje promatrača. Rezultati pokazuju da ispitanici posjeduju snažno izraženo znanje o prostornim značajkama svoje životne situacije. Odluka o migriranju je rezultat svjesne i racionalne odluke koja proistječe iz dobre informiranosti o stanju u Hrvatskoj i zemljama u koje se želi migrirati. Na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti da: 1) Mladi mogućnost migriranja u neku od zemalja EU-a promatraju kao oblik unutarnje migracije. 2) Migriranju su skloniji mladi čiji su roditelji ili djedovi radili u inozemstvu. 3) Većina ispitanika nije sklona napuštanju Hrvatske. 4) Većina ispitanika nema namjeru trajnog ostanka u inozemstvu.