U radu autor promišlja o stilu komunikacije Isusa Krista posvjedočenu u Evanđelju po Ivanu. Još konkretnije, koncentrirajući se na narativnu analizu biblijskog teksta o susretu Isusa i Samarijanke u Iv 4,1-19, autor nastoji detektirati pravilne načine ophođenja koji su vidljivi u Isusovu stilu komunikacije sa ženom iz Samarije. Ista analiza treba poslužiti i prikazu mogućeg modela rada vjeroučitelja u nastavi vjeronauka. Jer kako sam evanđeoski tekst pokazuje, na mnoge probleme nailazi navjestitelj Božjeg kraljevstva. No, oni bivaju nadvladani pravilnim stilom komunikacije poruke kraljevstva Božjega. To je stil koji polazi od konkretne povijesno-kulturne zadanosti pojedinca povezujući ju s novinom Božjeg dara. U društvu konflikta autor smatra kako je upravo Isusov stil komuniciranja moguće rješenje za nadvladavanje krize u koju može zapasti vjeroučitelj kao jedan od temeljnih protagonista navještaja novine kraljevstva Božjeg. In this paper author reflects on the style of communication of Jesus Christ as witnessed in the Gospel of John. More specifically, concentrating on the narrative analysis of the biblical text about the encounter between Jesus and the Samaritan woman in John 4, 1-19, the author tries to detect the correct ways of communication that are visible in Jesus’ style of communication with the woman from Samaria. The same analysis should be used to present a possible model of the work of religious teachers in teaching religious studies. Because as the gospel text itself shows, the herald of God’s kingdom encounters many problems. But they are overcome by the proper communication style of the message of the kingdom of God. It is a style that starts from the concrete historical and cultural environment of the individual, connecting it with the novelty of God’s gift. In a society of conflict, the author believes that Jesus’ style of communication is a possible solution for overcoming the crisis that a religious teacher can fall into as one of the main protagonists of announcing the new kingdom of God.