Istraživanja vezana za klimatsko-energetsku politiku u Republici Hrvatskoj najčešće su vezana za pojedine segmente klimatsko-energetskog planiranja te je vidljiv je nedostatak međusektorskog i integrativnog planiranja klimatsko-energetskog razvoja. U ovom radu opisan je metodološki pristup i procjena ključnih utjecaja koji su izrađeni prilikom izrade stručnih podloga za Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu. Rezultati su pokazali da će do 2030. godine biti potrebno ostvariti dodatna investicije u visini od oko 1,0 do 1,5% BDP-a Republike Hrvatske. Istovremeno će se ostvariti ušteda na uvozu energije, materijala te troškova za emisijske jedinice u ETS-u u visini od 65 do 75% vrijednosti dodatnih investicija, a pribrajanjem popratnih koristi u vidu pozitivnih utjecaja manjeg onečišćenja zraka te otvaranja novih radnih mjesta ukupne koristi niskougljičnog razvoja mogu nadići dodatne troškove. Ključni rezultati su se pokazali u skladu s onima dobivenim u Procjeni učinka Klimatsko-energetskog okvira do 2030. godine (European Commission, 2014).