Disleksija je, prema određenju Međunarodne udruge za disleksiju (International Dyslexia Association), specifična teškoća učenja neurobiološkog podrijetla, koju karakteriziraju teškoće točnog i(li) tečnog prepoznavanja riječi, teškoće pisanja i loše vještine dekodiranja. Prema hipotezi ortografske dubine (Katz i Frost, 1992), usvajanje čitanja i pisanja u nekim je ortografijama lakše i brže (Seymour i sur., 2003) pa se nameće pitanje utječe li to i na obilježja disleksije u različitim jezicima. Cilj je ovog rada dati pregled dijela istraživanja disleksije s obzirom na vrstu pisma i ortografsku transparentnost u alfabetskim jezicima. Također, s navedenim se istraživanjima uspoređuju neka istraživanja disleksije u hrvatskom jeziku, te se daje pregled obilježja disleksije u kineskom jeziku koji koristi logografsko pismo. Svrha je uspoređivanja disleksije u različitim jezicima bolje razumijevanje disleksije i njezinih univerzalnih obilježja, a posljedično bolje i preciznije prepoznavanje disleksije, te stvaranje uspješnih rehabilitacijskih metoda i tehnika.