Globalizacija i sve učestalije migracije u posljednjih nekoliko desetljeća pridonijeli su rastu specifične kliničke populacije unutar logopedije. Riječ je o dvojezičnim korisnicima logopedskih usluga koji su, zbog svojih specifičnosti, izazov kliničarima u procjeni, planiranju terapije i savjetovanju obitelji dvojezičnih govornika. Cilj je ove teme bolji uvid u logopedski rad, u kontekstu dvojezičnosti i jezičnih teškoća u Republici Hrvatskoj. Zanimalo nas je kolika je zastupljenost dvojezičnih govornika s kojima se logopedi u svom radu susreću, koje tehnike i mjere logopedi upotrebljavaju pri procjeni jezičnoga statusa dvojezičnih govornika, te koje su potrebe vezane za unapređenje logopedskoga rada u kontekstu dvojezičnosti. Elektroničkim upitnikom prikupljeni su odgovori stotinu logopeda iz Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja pokazuju da je rad u kontekstu dvojezičnosti vrlo aktualan. Unatoč učestalosti susreta s dvojezičnim govornicima, vrlo nizak postotak sudionika izvještava o stjecanju znanja o važnim temama za rad u kontekstu dvojezičnosti - poput znanja o sredstvima za procjenu dvojezičnih govornika ili znanja o ulozi prevoditelja. To se odrazilo i na praksu logopeda: vrlo nizak postotak logopeda potvrđuje praksu procjene obaju jezika dvojezičnih govornika, kao i pomoć prevoditelja. Najčešće primjenjivane mjere procjene kombinacija su formalnih i neformalnih mjera, te standardizirana procjena hrvatskog jezika. Rezultati ovog istraživanja uvid su u potrebe za unapređenje obrazovanja logopeda, što je preduvjet planiranja intervencije osnaživanja struke za rad u kontekstu dvojezičnosti. The globalization process and mobility in the last few decades have contributed to the significant increase in bilingual speakers who pose clinical challenges to speech-language pathologists (SLPs) in assessment and therapy planning, as well as parental counseling. The aim of this study was to gain a better insight into the work of speech-language pathologists in Croatia in the context of bilingualism and language impairments. We were interested in finding out how substantial is the issue of bilingualism in SLPs practice, what assessment techniques and measures SLPs use the most while assessing their bilingual clients and what needs are related to the improvement of SLPs work in the context of bilingualism. Responses of hundred Croatian SLPs have been gathered via online questionnaire. Results indicated that the work in the context of bilingualism is relevant. Despite the frequency of bilingual clients in their caseloads, a very low percentage of respondents report being well-informed about important issues related to bilingualism in speech-language pathology practices, such as the choice of adequate assessment measures or knowledge about how to use an interpretor. Consequently, very few respondents confirmed the practice of assessing both bilingual client's languages and the use of interpreters. The most commonly used assessment measures include the combination of formal and informal measures and a standardized assessment of Croatian language. Results obtained in this study provide some insight into the need of improving SLPs formal education and lifelong learning in order to assure adequate intervention planning and therapy practice in the context of bilingualism.