Unatoč deklarativnoj zaštićenosti ljudske osobe i njezinih primarnih konstitucionalnih prava na život, zagarantiranih brojnim konvencijama i deklaracijama, ontološki status ljudskog zametka osporavan je u svojem prenatalnom stadiju različitim bioetičkim i antropološkim paradigmama, kako bi se njime moglo autonomno raspolagati raznoraznim pragmatičnim interesima prava na samoopredjeljenje ili pak u biomedicinskim istraživanjima. Cilj je rada ukazati da je čovjek biće iznimne biološke ljepote, nepovredivosti, svetosti i dostojanstva te da se njegov život i zdravlje ne smiju narušavati bioetički neprihvatljivim metodama ljudske reprodukcije. Na temelju znanstvenih, stručnih i iskustvenih općeljudskih čimbenika, na temelju višerazinskog (tijelo, psiha, duh), međudisciplinarnog proučavanja (ravnopravnog dijaloga različitih znanosti), omjera koristi i štete (cost–benefit, isplativost) koje uzrokuju, na temelju zdravorazumskog promišljanja, suusmjeravanja (konvergencije) različitih čimbenika prema istomu žarištu promatranja ljudskog bića, nužna je zaštita čovjeka od rođenja do naravne mu smrti. Despite the declarative protectedness of the human person and his primary constitutional rights to life guaranteed by multiple conventions and declarations, the ontological status of the human embryo has been disputed in its prenatal stage by various bioethical and anthropological paradigms such that it can be dealt with autonomously by various pragmatic interests of the right to self–determination or in biomedical research. The aim of this paper is highlight the fact that man is a being of exceptional biological beauty, inviolable sanctity and dignity, and that his life and health must not be tampered with through unacceptable methods of human reproduction. On the basis of scientific, expert and experiential universal human factors, on the basis of multi–level (body, psyche, spirit) interdisciplinary studies (dialogue on an equal level among various sciences), the rate of benefit and harm (cost–benefit) which they cause, on the basis of common sense, the convergence of various factors toward the same focal point of observation of the human being, it is imperative that man be protected from birth to natural death.