U uvodu se naglašava važnost politike prema izbjeglicama u slučaju kada bi se trajno naselile na području Zapadnog Balkana. Države u toj regiji imaju brojne javne probleme, te kulturne, društvene i ekonomske specifičnosti u usporedbi s državama koje tradicionalno prihvaćaju doseljenike. Stoga bi politika prema izbjeglicama trebala biti u skladu s tim specifičnostima kao i s europskim okvirom. U radu se nadalje raspravlja o općenitostima vezanima z a temu javnih politika, te su dva glavna pitanja na koja se pokušava odgovoriti. Što su točno javne politike i koja pravila i kriterije treba primijeniti u izgradnji kvalitetne javne politike koja je usmjerena na jasno određeno pitanje (u ovom slučaju izbjeglice)? Raspravlja se o važnim aspektima kvalitetne javne politike: tehničkim i financijskim pitanjima kao i prihvatljivosti/izvedivosti politika i njihovoj administrativnoj operativnosti. Druga okosnica rada nalazi se u općim ljudskim potrebama, prema definicijama koje su ponudili priznati autori u području društvenih znanosti. Osnovnim ljudskim potrebama smatraju se fiziološke potrebe organizma, sigurnosne potrebe, kao i potrebe za pripadanjem, samopoštovanjem i samoostvarenjem. Smjernice za izgradnju politike prema izbjeglicama u radu temelje se na kombinaciji spoznaja iz ova dva područja. Prije navođenja smjernica još se opisuje relevantnost ove teme u prethodnim istraživanjima, te trenutne politike u Srbiji i na Zapadnome Balkanu koje se mogu opisati kao loše. Preporuke koje autor nudi za uspješnu politiku prema izbjeglicama uključuju četiri stupa. Prva se dva bave kratkoročnim pitanjima dok su treći i četvrti usmjereni na dugoročna pitanja. Četiri stupa uključuju egzistencijski (osiguranje prostora i osnovnih životnih uvjeta), socio-ekonomski (osiguranje zaposlenja i zasnivanje održive obitelji), kulturno-obrazovni i integrirajući (osiguranje potpune integracije u sustav).