Iako se u svijetu sve češće koristi, mješoviti istraživački pristup u društvenim znanostima u Hrvatskoj još uvijek je rijetkost. Mogući razlog tome leži i u zamršenosti i brojnim nejasnoćama koje se i dalje uz ovaj pristup vežu, poput: miješaju li se u mješovitom pristupu metode ili metodologije? Ako se miješaju metodologije, a ne samo metode, od koje istraživačke paradigme krenuti i koji tip nacrta istraživanja koristiti? Je li moguće miješati različite paradigme koje su u podlozi različitih istraživačkih pitanja? Cilj ovog rada jest ispitati postoji li način da se podjele mogućnosti miješanja kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja pojednostave - posebice s obzirom na vrstu mješovitog pristupa i odgovora na pitanje miješaju li se u svakoj od njih metode ili metodologije. U radu su prvo objašnjena i kritički raspravljena obilježja mješovitog pristupa, vrste nacrta u mješovitom pristupu i paradigmatski izazovi, a zatim je ponuđen prijedlog jednostavnije podjele različitih mogućnosti mješovitog istraživačkog pristupa. Prema navedenom prijedlogu, mješoviti istraživački pristupi mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine - jednu koja miješa metode i drugu koja miješa metodologije. Prijedlog jednostavnije podjele mješovitih istraživanja osmišljen je kao svojevrstan vodič prema kojemu, ovisno o istraživačkim pitanjima i/ili hipotezama istraživači mogu odabrati najprikladniji mješoviti nacrt za svoja istraživačka pitanja.