UP - logo
E-viri
Celotno besedilo
Odprti dostop
  • Prilog životopisu Antuna Da...
    Kolak Bošnjak, Arijana

    Kaj, 12/2020, Letnik: 53, Številka: 3-4
    Journal Article, Paper

    U radu se na temelju novih izvora rekonstruira djelovanje Antuna Danijela Josipovića tijekom revolucionarnih događanja 1848. i 1849. godine te odnos hrvatske politike i javnosti prema njemu. Antun Danijel Josipović bio je tijekom 1840-ih, za vrijeme žestokih političkih sukoba između iliraca (narodnjaka) i promađarskih pristalica u Hrvatskoj, vođa turopoljskog seljačkog plemstva, koje je pristajalo uz Horvatsko-vugersku stranku , a od 1845. bio je i jedan od vođa te stranke. Isticao se svojim angažmanom u konkretnim političkim akcijama poput agitacije i organiziranja plemstva pri izborima za službe u zagrebačkoj županiji, ali i svojim promišljanjima o hrvatsko-ugarskom savezu, koja je artikulirao u svojim saborskim nastupima. Josipović je kao od ranije poznati pristalica Mađara Hrvatsku napustio već krajem travnja 1848. godine i otišao u Mađarsku. U Mađarskoj je aktivno podupirao mađarsku revoluciju te je zbog toga nakon njezina sloma uhićen, i to tek 1850. godine, tj. nakon nešto više od pola godine bijega. Na peštanskom vojnom sudu osuđen je na smrt zbog veleizdaje, a zatim je općom amnestijom 1860. pušten na slobodu i više se nije politički aktivirao. On basis of new sources, the paper's author reconstructs the activities of Antun Danijel Josipović during the revolutionary events in 1848 and 1949, and the attitude of the Croatian political government and the public towards him. During the fierce political clashes in Croatia between the Illyrians (People’s Party) and the pro-Hungarians, Antun Danijel Josipović was the leader of the Turopolje region’s peasant nobility leaning towards the “Horvatsko-vugerska stranka” (Croatian-Hungarian Party). From 1845 he was also one of the leaders of the said party. He stood out with his participation in concrete political activities such as campaigning and organizing the nobility during elections for posts in the Zagreb County, but also with his views on the Croatian-Hungarian alliance, which he described in his public parliament presentations. As a person already known to be pro-Hungarian, Josipović left Croatia as early as the end of April, 1848, and settled in Hungary. In Hungary he actively supported the Hungarian revolution, and was consequently arrested after its failure, and that was as late as in 1850; i.e. more than half a year after having fled. He was sentenced to death for treason by the Budapest military court, and was afterwards released in 1860 on basis of a general amnesty. He was never again politically active.