U radu se analiziraju najvažnije novosti koje su u hrvatski kazneni postupak uvedene sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku iz 2022. godine. Taj zakon obilježava težnja za modernizacijom kaznenog postupka kroz uvođenje elektroničke komunikacije između tijela kaznenog postupka i njegovih sudionika, širenje mogućnosti održavanja ročišta na daljinu i obvezno tonsko snimanje rasprave. Sve te promjene otvorile su neka važna pitanja vezana uz način na koji naše kazneno pravosuđe trenutačno djeluje, kao i uz njegovu sposobnost da se ciljanim promjenama prilagodi, ali i uz usklađenost samih promjena s nekim drugim procesnim pravilima i temeljnim pravima procesnih sudionika, prije svega okrivljenika. S ciljem ubrzanja postupka u zakon je ugrađena i zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude, u vezi s kojom se podigla poprilična bura u stručnoj javnosti. U radu se argumentira zbog čega su promjene koje donosi ZIDZKP/22 bile nužne, ali se upozorava i na određene nedomišljenosti i druge manjkavosti predloženih rješenja.