Cilj ovoga rada bio je istražiti mogu li se sudionici razvrstati u grupe s obzirom na svoje intrinzične i ekstrinzične životne ciljeve te kako se te grupe razlikuju po zadovoljenju temeljnih psiholoških potreba i dobrobiti. Na 835 studenata primijenjena su četiri upitnika: Indeks aspiracija (Aspiration Index, Kasser i Ryan, 1996.), Skala temeljnih psiholoških potreba (The Basic Psychological Needs Scale, Gagnè, 2003.), Skala subjektivne vitalnosti (Subjective Vitality Scale, Ryan i Frederick, 1997.) i Skala zadovoljstva životom (The Satisfaction with Life Scale, Diener i sur., 1985.). K-Means klasterskom analizom sudionici su razvrstani prema svojim životnim aspiracijama – s obzirom na njihovu važnost, sadašnju ostvarenost i izglednost ostvarivanja u budućnosti. Za sva ova tri kriterija dobivena su četiri klastera. Prvi uključuje pojedince s visokim ekstrinzičnim i niskim intrinzičnim životnim ciljevima. U drugom su oni s visokim intrinzičnim i niskim ekstrinzičnim aspiracijama. Treći uključuje one s visokim i intrinzičnim i ekstrinzičnim ciljevima, a četvrti one s niskima – intrinzičnima i ekstrinzičnima. Grupa s visokim rezultatom i na intrinzičnim i na ekstrinzičnim ciljevima ima i najviše rezultate na mjerama dobrobiti. Slijedi grupa s visokim intrinzičnim i niskim ekstrinzičnim ciljevima. Te dvije grupe, u usporedbi s onima koje imaju niske intrinzične ciljeve, imaju i više rezultate na svim temeljnim psihološkim potrebama. Ovi nalazi sugeriraju da dobrobiti mogu pridonositi i intrinzični i ekstrinzični ciljevi.