Članak prikazuje i analizira temeljne dokumente Europske unije o integraciji migranata te na temelju postojećih društvenoznanstvenih rasprava, posebice novijih socioloških koncepata i istraživanja društvenih procesa koji uključuju migrante, nastoji ponuditi relevantniji okvir za angažman institucija Europske unije u tim procesima. Autori analiziraju dosadašnje kritike europske integracijske politike nastale u okvirima društvenih znanosti te upućuju na relevantnost suvremenih socioloških koncepata i istraživanja procesa integracije migranata za formuliranje pragmatičnog pristupa Europske unije migrantskoj integraciji. »Nadraznolikost« (»superdiversity«), segmentirana integracija i jačanje transnacionalnih veza migranata pokazuju da je pretpostavljeno holističko integriranje migrantskih populacija u koliziji s društvenom stvarnosti višedimenzionalne prilagodbe migrantskih i nemigrantskih populacija etničkim, demografskim, ekonomskim, kulturnim i drugim promjenama u urbanom kontekstu suvremenih europskih društava. Autori zaključuju da umjesto standardiziranja mjera integracije za nacije-države na nadnacionalnom nivou, Europska unija valja ponuditi bitno pragmatičniji pristup integraciji migranata utemeljen na relevantnim spoznajama društvenih znanosti, ali i konkretnim »terenskim iskustvima« istraživača, praktičara, migrantskih organizacija i lokalnih vlasti.