U radu se analiziraju tekstovi iz Vitae Patrum koji se u obliku egzempla pojavljuju u glagoljskim Disipulima iz 16. st. Istražuje se na koji su način anegdote monaške tematike prilagođene dominikanskoj duhovnosti unutar koje je nastala latinska zbirka propovijedi Sermones Discipuli . Također se uspoređuje odnos prema monaškim motivima u četirima prijepisima Disipula . S obzirom na to da su u dosadašnjim medievističkim studijama objavljeni uglavnom izvori predložaka egzempla iz Heroltova Egzemplara , istraživanju glagoljskih Disipula prethodilo je utvrđivanje predložaka četiriju latinskih egzempla koji se pojavljuju u dvama Heroltovim propovjednim ciklusima: sermones de tempore i sermones de sanctis . Otkriveno je kako je riječ o trima egzemplima nastalim prema anegdotama iz Verba seniorum te jednoj anegdoti Ivana Egipatskoga koja je zapisana u tekstovima Historia Lausiaca i Historia monachorum . Iz Heroltova Egzemplara u Disipule je dospjela jedna anegdota iz Verba seniorum, čija tri izvora u svojoj raspravi detaljno navodi Hermand (1995). U radu se opisuju književnopovijesne, stilske i jezične značajke glagoljskih egzempla. Naime, upravo se proučavanjem zbirkā propovijedi, koje najčešće sadržavaju više kompiliranih monaških anegdota, može rasvijetliti hrvatski srednjovjekovni korpus Vitae Patrum . Cilj je istraživanja upotpuniti sliku recepcije Vitae Patrum u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti te pridonijeti poznavanju uporabe jezika u kratkim narativnim tekstovima 16. st. Na kraju rada prvi se put objavljuje transliteracija svih pet egzempla. Svaki egzempl donosi se u nekoliko prijepisa (ne u svima), pri čemu su obuhvaćena sva četiri rukopisa Disipula . In this paper the author analyses texts from the Vitae Patrum that appear in the form of exemplum in the four Glagolitic manuscripts from the 16th century that are known as Disipuli . The first part of the paper focuses on the analysis of the Dominican’s use of the monastic anecdotes, especially regarding the Latin sermon collection Sermones Discipuli according to which Croatian translation was created. The relationship towards monastic themes in four Glagolitic manuscripts is further compared. In the previous medievistic studies (Hermand 1995) only the sources of the exempla from Herolt’s Promptuarium Exemplorum were identified. The sources of several Latin exempla from two Herolt’s cycles ( sermones de tempor e, sermones de sanctis ) are here determined for the first time. The research has shown that four exempla were compiled from Verba seniorum and one exemplum is borrowed from the anecdote of John Lycopolis that is written in Historia Lausiaca and Historia monachorum . In the second part of the paper, the linguistic and stylistic characteristics of the exempla are described. The aim of the research is to expand the knowledge about the reception of the Vitae Patrum in the Croatian medieval literature but also about the corpus of Croatian late medieval short narratives. Namely, one part of the Croatian medieval corpus of Vitae Patrum could be substantially completed by exploring sermon collections because they usually contain at least several monastic anecdotes. At the end of the paper, the transliteration of all five exempla is published for the first time.