Mikroplastika (MP) posljednjih desetak godina izaziva zabrinutost znanstvene zajednice zbog velike prisutnosti u okolišu, dok mogući štetni učinci još nisu u potpunosti poznati. MP su čvrste, polimerne čestice, s dodanim aditivima, netopljive u vodi dimenzija od 1µm do 5mm. Dosad je dokazana prisutnost MP-a u različitim dijelovima okoliša, poput tla, oceana, jezera, sedimenata i izoliranih područja poput Marijanske brazde. Ljudi su izloženi MP-u unosom kontaminirane hrane. Mnogobrojna istraživanja rezultirala su pronalaskom znatne količine MP-a u pitkoj vodi, flaširanim pićima, soli, morskoj hrani i sl. Zakonska ograničenja i dalje nisu na izravan način obuhvatila MP kao skupinu onečišćivala, ali se direktivom EU-a do 2024. godine želi usvojiti metodologija za kvantificiranje MP-a s ciljem uvrštavanja MP-a na popis praćenih onečišćavala. Postojeće metode analize MP-a, iako u razvoju, najčešće uključuju spektroskopske metode poput infracrvene spektroskopije s Furierovom transformacijom (FTIR) i Ramanove spektroskopije, koje mogu pružiti informaciju o veličini, broju i obliku čestice, ali i o tipu polimera. No, unatoč napretku, još uvijek ne postoje standardizirane metode za usporedbu rezultata različitih istraživanja. U ovom preglednom radu glavni je cilj pružiti pregled metoda analize i izazova s kojima se istraživači suočavaju. Kroz analizu raznih metoda, poput destruktivnih (pirolize) i nedestruktivnih (kao što su spektroskopske metode), dobiva se širi uvid u tipove polimera, broj, veličinu i oblik čestica. Međutim, nedostatak standardiziranih protokola za pripremu uzorka, analizu i obradu podataka otežava usporedbu rezultata i smanjuje pouzdanost istraživanja. Stoga je ključno propisati eksperimentalne uvjete da bi se osigurala kvaliteta istraživanja i omogućila meta-analiza te pregled prisutnosti MP-a u različitim okolišnim matricama.