Morski svijet i morsko dno u denominaciji su općenito slabije zastupljeni od kopna. Na to nedvosmisleno upućuje i (ne)postojeća onomastička terminologija. Postoji unutar „morske" toponimije jedna skupina toponima kojoj dosad nije posvećena gotovo nikakva pozornost. Riječ je o bentonimima – toponimima morskoga dna. Na morskome se dnu nalaze brojne konfiguracije, vidljive i nevidljive, koje ribari, pomorci, a ponekad i kartografi imenuju i u načelu vrlo precizno lociraju. Ovo je prethodno priopćenje o radu koji se priprema i koji želi obuhvatiti sve do danas potvrđene toponime hrvatskoga podmorja te utvrditi jezične postupke pomoću kojih se oblikuju njihovi toponimski likovi. Organizacija i prezentacija građe strukturirane su na iskustvom potvrđenim opažanjima. Najprije se pokušava utvrditi koji referenti, s obzirom na blizinu morske površine, jesu, a koji nisu predmet istraživanja, zatim razriješiti „konfuziju" oko ustaljenih termina koji su često, barem na razini opće prihvaćenosti termina, u sukobu s onim što imenuju (greben, sika, hrid), te razvrstati toponime u podmorju u nekoliko karakterističnih skupina: na one koji identificiraju referente i konfiguracije u plitkome moru, one na razini mora i one u dubini, gdje se dno ne vidi ili se slabo vidi.