Pitanje pučke pobožnosti aktualno je danas iz više razloga. Na prvome mjestu jest njezina prisutnost u suvremenom hrvatskom društvu, koje je, kao i društvo u cjelini, obilježeno novim oblicima religioznosti koji se kreću između kognitivnog i emotivnog pola. Sve veći utjecaj individualizma na društvo utječe i na područje religioznoga, što dovodi do novih naglasaka u razumijevanju odnosa psihologije, duhovnosti i religije. Tako se iskustvo, shvaćeno ponajprije kao emotivna dimenzija čovjekove egzistencije, nameće danas kao temeljna kategorija u vrednovanju i odlučivanju na svim područjima života. Isti takav proces možemo prepoznati i na području pučke pobožnosti, gdje se rađa stanoviti rascjep između kognitivne i emotivne dimenzije.