Cilj je ovim radom predstaviti poziciju dječjega lika u hrvatskome dugometražnom igranom filmu pa je radi toga provedena analiza sadržaja jedanaest odabranih filmova snimljenih u razdoblju od 1991. do 2020. godine. U teorijskome dijelu rada kreće se od pretpostavke kako je film, u prvome redu, medij masovne komunikacije koji s određenom svrhom i razlogom uspostavlja dijalog s publikom pa se u skladu s ovim određenjem nerijetko i pojavljuje kao interpretator društvenih zbivanja. Navedeno se pokazalo osobito zanimljivim u analiziranim filmovima, u kojima se upravo kroz lik djeteta nastoji ukazati na šire socijalne i kulturne probleme današnjice. Slijedom navedenih teorijskih polazišta upotpunjenih provedenom analizom sadržaja odabranih filmova, istraživanje je pokazalo kako se dječji likovi u hrvatskome filmu uglavnom pojavljuju kao važni sudionici i svjedoci te izravnije ili posrednije žrtve u pravilu obiteljskih drama i zategnutih odnosa među odraslima, najčešće roditeljima.