Tijelovo (Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove) uz Božić, Uskrs, Veliku Gospu i Sve svete najveći je katolički blagdan. U radu se daje osvrt na povijest slavljenja Tijelova i čudesa koja su se dogodila po zagovoru Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Svetkovina Tijelova, međutim, nije pobudila znanstveno zanimanje kod etnologa, antropologa i filologa. Zbog iznimno nedostatne literature o Tijelovu u hrvatskoj katoličkoj crkveno-pučkoj baštini u radu se navodi i interpretira pedesetak suvremenih terenskih zapisa koji su nastajali prethodnih dvadesetak godina u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Štovanje Presvetoga Tijela i Krvi Kristove u hrvatskoj katoličkoj kulturnoj baštini ogleda se u mnogim crkvama, kapelama, naseljima, župama posvećenim Presvetom Tijelu i Krvi Kristovoj, pobožnostima, molitvama, zavjetima, postu, procesijama, hodočašćima, kićenju kuća, procesijama, pučkim veseljima. Socijalnu i estetsku funkciju imaju običaji kićenja kuća, uređivanja mjesta kroz koja prolazi procesija kao i vješanja ručnih radova po prozorima, balkonima i terasama kako bi to sudionici u procesiji vidjeli. Uz Tijelovo hrvatski puk veže običaje koji imaju apotropejsku i panspermijsku funkciju te vrši određene divinacije. Ti običaji drevnoga su pretkršćanskog postanja, ali su ih Hrvati kristijanizirali.