U Europskoj je uniji prisutan dugotrajni proces deindustrijalizacije. Taj proces je u robnom dijelu nadomješten jeftinijim proizvodima izrađenima u dalekim zemljama s nižim plaćama radnika, ali i radnim i ekološkim standardima, a financijski je nadomješten proizvodnjom u tercijarnim djelatnostima, tj. uslugama. Međutim ovaj rad pokazuje kako su za vrijeme nedavne Velike ekonomske krize zemlje s jačom industrijom brže izlazile iz krize. Formiran je model u kojemu se proučava broj recesijskih kvartala zemalja Europske Unije od 2008. – 2019. godine te kako na njega utječe udio prerađivačke industrije u BDP-u zemalja članica u početnoj godini krize, 2008. Uz to, dodani su indeks kvalitete upravljanja te udio javnoga duga u BDP-u. Analiza je pokazala kako udio prerađivačke industrije u BDP-u uvećan za 1 postotni poen uzrokuje skraćivanje recesije za 0,27 kvartala. Isto tako, na krizu ima utjecaja i država, u vidu kvalitete upravljanja (povećanje indeksa kvalitete upravljanja za 1 skraćuje recesiju za 0,15 kvartala) te manevarskog prostora za poticanje potražnje (svaki postotni poen javnoga duga produžuje recesiju za 0,05 kvartala). Nadalje, analiza je pokazala kako su početni uvjeti 2008. i 2019. godine takvi da bi nova kriza, bez pojave epidemije, trajala 13,5% dulje nego Velika kriza. Stoga bi se proces deindustrijalizacije trebao promatrati s posebnom pažnjom jer se time, pokazuje se, umanjuje automatska protuciklička snaga ekonomije, posebno važna u trenutcima nadolaska još nezabilježene ekonomske krize uzorkovane epidemijom COVID-19.