Jedan od pokušaja utemeljenja suvremene etike jest i vrlo egzistencijalna analiza Paula Tillicha i vrjednovanje hrabrosti biti. U čovjekovu susretu ili, bolje reći, egzistencijalnom sučeljavanju s prijetnjom nepostojanja, koja se otkriva u kategorijama prostora i vremena, određenja i slobode, a posebice u doživljaju krivnje, apsurda, straha, dvojbi i drugih ograničenja bitka, dobivamo priliku zapitati se o smislu života i traženju izvora snage kako bi se prihvatili i nadvladali svi ti izazovi. Istodobno se Tillich time koristi kao prilikom za postavljanje pitanja o Bogu, odnosno o samom Bitku, koji daje moć prihvaćanja svih napetosti i tjeskoba bitka. Religija stoga znači prihvatiti biti prihvaćen. Na temelju toga odnosa, odnosno prihvaćanja samoga Bitka, u čovjeku se rađa hrabrost za biti, kada on, spoznavši i prihvativši vlastitu konačnost, nadilazi pojam i otvara se Beskraju. Ta beskrajnost samoga Bitka nije nešto apstraktno, već se ostvaruje kao Ljubav, iz koje čovjek dobiva hrabrost da živi u ljubavi, moći i pravdi.