Rad policije je stalno u prvom planu medijskih izvještavanja i javnog interesa - malo državnih institucija koje podliježu tolikoj medijskoj i javnoj pozornosti kao policija. Odnosi s javnostima, dakle, značajno oblikuju njezin imidž i istovremeno se razlikuju od odnosa s javnostima u javnoj upravi i privatnom sektoru zbog svoje specifičnosti. U članku se govori o radu slovenskih stručnjaka za komunikaciju u policiji, njihovom položaju i statusu, te njihovom položaju u usporedbi sa stranim kolegama i komunikatorima u javnom i privatnom sektoru. Ispitali smo sadržaj i sistemska ograničenja slovenskih stručnjaka za komunikaciju u policiji i otkrili da su suočeni s nedostatkom medijskog iskustva, odgovarajuće edukacije i poznavanja suvremenih vještina. Ključni su razlozi za takvu situaciju: neadekvatna kadrovska politika, organizacija, provedba odnosa s javnostima i nedostatak obuke zaposlenika. Ta su ograničenja glavni čimbenici zbog kojih stručnjaci za policijsku komunikaciju većinu svog vremena posvećuju tehničkoj razini odnosa s javnostima, čak i ako bi za kvalitetniji i moderniji odnos s javnostima češće trebali igrati stratešku ulogu.