Supervizija je nužna komponenta prakse profesionalnog socijalnog rada. Ona podupire razvoj kapaciteta i vještina studenata kao budućih praktičara i iskusnijih socijalnih radnika. Refleksija je ključni dio supervizije jer se praksa socijalnog rada stalno razvija zbog naglih promjena u društvu. Supervizija pruža socijalnim radnicima i studentima mogućnost da slobodno i iskreno govore o svom radu i o svakodnevnim osjećajima s kojima se suočavaju u praksi. To omogućuje poboljšanje rada i sprječava nagomilavanje stresa. U ovom radu istražujemo različite metode supervizije koje se koriste u socijalnom radu i naglašavamo njihove primjene u Sloveniji i Engleskoj. Razvili smo vlastiti okvir supervizije oslanjajući se na naše poznavanje istraživanja u Sloveniji i Engleskoj; nadalje, vodili smo neformalne rasprave s kolegama u Engleskoj i formalniji proces sa supervizorima u Sloveniji u svrhu informiranja o razvoju ovoga modela. U radu se izlažu konceptualni rezultati istraživanja i predstavlja se naš model refleksivne supervizije utemeljen na pretpostavci da bolje učimo iz dobrih iskustava nego iz pogrešaka. Vjerujemo da se putem predloženog formata aprecijativne prakse možemo udaljiti od prakse utemeljene na deficitu prema praksi usmjerenoj na uspjeh.