Dokazivanje je središnji dio parničnog postupka kojemu je cilj utvrđivanje činjenica koje su bitne za donošenje odluke. Taj postupak se odvija na način propisan zakonom. Po parničnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine inicijativa za predlaganje dokaza je u rukama stranaka. Sud je samo iznimno ovlašten po službenoj dužnosti utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Bez obzira na dokazna sredstva koja su predviđena u zakonu, pravno relevantne činjenice mogu se utvrđivati svim mogućim sredstvima obavještavanja koja su pribavljena na zakonit način. U ovome radu autorica će iznijeti opće odredbe o dokazivanju, dok će drugi dio rada biti posvećen elektroničkim dokazima. Razvoj tehnologije ima utjecaj na sve sfere društva, pa tako i na sudski postupak. Komunikacija i poslovanje se sve više vrši elektroničkim putem. Na taj način dolazi do pohranjivanja raznih podataka koji mogu poslužiti kao dokaz u sudskom postupku. U radu se objašnjava što su to elektronički dokazi te njihovo korištenje u građanskom sudskom postupku Bosne i Hercegovine. Iako suci imaju slobodu prilikom odlučivanja te nisu vezani zakonskim pravilima u pogledu ocjene dokaza, kod određenih elektroničkih dokaza postoje zakonske presumpcije koje utječu na pravnu vrijednost takvih dokumenata.