Tražeći značenje korelacije školskog vjeronauka i drugih predmeta u perspektivi suvremene i kvalitetne škole, autor podsjeća na neka temeljna načela ostvarivanja korelacije. Po tim načelima vjeroučitelj predstavlja pokretača i promicatelja (uzor) međupredmetne suradnje. Tumačeći tu suradnju, navode se konkretni oblici korelacije između vjeronauka i raznih drugih predmeta u smislu nastavnih i izvannastavnih aktivnosti. Vjeronauk daje i prima bogatstvo i vrijednost vlastitog i drugih predmeta. Vjeroučitelji su pozvani prevladavati zapreke nastavničke suradnje ostvarujući zajedničke kvalitetne rezultate na dobro povjerenih im osoba. Za ilustraciju problematike korelacije navode se rezultati ankete provedene među vjeroučiteljima o njihovim iskustvima suradnje vjeronauka i drugih predmeta.